Krštenje Gospodinovo u godini A

UVOD U SVETU MISU

Dragi župljani, i danas smo se okupili u našoj crkvi kako bismo zajedno proslavili Božju dobrotu. Slavimo Isusovo krštenje. Na početku svete mise, škropenjem svetom vodom, spomenut ćemo se da smo i mi kršteni, te da imamo odgovornost kao Isusovi učenici.

PROPOVED

Dragi župljani, današnja nedelja u kojoj se spominje Gospodinog krštenja, na poseban način nam donosi razmišljanje o našem životu i o tome gde se mi trenutno nalazimo. U današnjem prvom čitanju nam govori prorok Izajia. Prorok Izajia govori o Isusovom dolasku i ujedno govori o tome kakav je Isus. Ako ste zapamtili, prorok spominje kako neće biti buke i galame, glas mu se neće čuti po trgovima. Meni je ovo jako zanimljivo jer govori o naravi Božjoj. Ujedno, mislim da danas jako trebamo upravo ove stvari. Danas trebamo blagost i dobrotu. Vidimo da su to odlike Boga, ali ako smo mi učenici, onda smo i mi na to pozvani. Hteo bih da od danas pokušamo biti više blagi. Blagost, dobrota, nežnost. Trebamo to u našem svakodnevnom govoru. Kako je drugačije kada sa nekim razgovaram, a taj razgovor prolazi u dobroti, blagosti, nežnosti. Mislim da svi trebamo raditi na tome. Moramo više voditi računa da naš razgovor ne uprlja neki govor koji nije lep ni dobar. Svi smo u opasnosti. Vrlo lako u naš razgovor uđe nešto negativno. Ne mora to biti nužno o drugome, ali kao da to negativno ima neku super snagu pa se uvuče u svaki razgovor. I kao što prorok Izajia govori o Isusu koji dolazi i koji je blag, dobar, ne dolazi u buci i galami, takav treba da bude i naš život. Svaki dan. Svako jutro i svako veče. Pokušajmo na tome više raditi. Današnje drugo čitanje takodjer nam donosi jako važne stvari. Petar nam je rekao neke informacije koje su nam jako važne. Kaže da Bog nije pristran, nego mu je mio onaj koji ga se boji i koji čini pravdu, koji je pravedan. Da li se mi bojimo Boga? Možda danas to i nije tako popularno razmišljanje, jer većina želi govoriti o Bopžjoj ljubavi i beskonačnom praštanju, i naravno, tako i treba, ali mislim da nam treba više tog POŠTAVANJA PREMA BOGU. Kao da smo na to zaboravili. U nekim trenutcima našeg života, zaboravljamo na Boga i ponašamo se kao da smo mi bog. Zato nam je potrebno danas doneti još jednu odluku, da više vodimo računa o tome šta radimo, kako radimo i šta govorimo. Božja ljubav i dobrota jesu beskonačne, ali opet, verujem da i Bog gleda na čoveka kao na jedan proces. On očekuje od nas da se menjamo. Da radimo na sebi. Daje nam mnoge prilike da to promenimo. I na kraju, kao što sam rekao danas se spominjemo Isusovog krštenja. Ostavio je primer kako treba da radimo. Mi smo svi kršteni. Mi svi imamo odgovornost. Na žalost, mnogi koji su kršteni zaboravljaju na to, te se ponašaju kao da su oni bogovi na ovoj zemlji. A jako su daleko od toga. Niti novac, ni moć ni pozicija pred Bogom ne vrede apsolutno ništa. Dobrota, blagost, nežnost, su elementi koji nam mogu tek na sekundu otkriti Božju logiku. Ali i to je više nego ništa. Radimo svi zajedno na tome kako bismo jednog dana kada odemo sa ovog sveta, ugledali Boga i onda zaista shvatili koji je pravi smisao našeg života. Amen.

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.