2. korizmena nedelja (A)

UVOD U SVETU MISU

Dragi župljani, kao Isusovi učenici danas smo došli na svetu misu da molimo Gospodina da nam pomogne u našem svakidašnjem životu. Pomoli se na početku i zazovimo Duha Božjega. 

PROPOVED

Dragi župljani, u današnjem prvom čitanju, Gospodin od Abrahama traži neke stvari, rekao bih životne odluke koje mu na prvi pogled i nisu baš drage. Mi ne znamo neke ostale reakcije od Abrahama. Možda je bio ljut. Možda se borio sam sa sobom kada je čuo šta Bog od njega traži. Vrlo često, skoro svaki dan, Bog od nas kršćana, Isusovih učenika, traži mnoge stvari. Traži da svoj život usmerujemo prema Njemu, prema Božjem kraljevstvu. Traži od nas da menjamo svoje životne navike. A mi često puta loše reagujemo jer to nam je teško. Teško je menjati sebe. To je najteže. Naš kršćanski život je jedna borba, prava bitka rekao bih. Stalno naginjemo nekim svojim pravilima, a Božja pravila često zaboravljamo. Zbog toga smo i danas na ovoj svetoj misi, da Bogu predamo svoj život, da nam pomogne da pobedimo to svoje JA i da imamo snage poput Abrahama učiniti ono šta Bog od nas traži. Potvrdu našeg puta imamo u današnjem evanđelju. Bog svojim jasnim glasom govori koga treba da slušamo. To je osoba Isusa Krista. On je taj prema kojem trebamo ravnati svoj zemaljski život. Mnogo toga u našem životu dolazi nepotrebno. Mi često puta smo ljuti na ceo svet, na sebe, na ljude oko nas, a nekada i ne znamo zbog čega smo ljuti. Zar ovaj život nije dar od Boga? Zar ne treba život da iskoristim da budem dobar i da se radujem? Da stvaram i radim, da gradim, da se borim za dobrotu i svetost? Jako je loše ako mi kao Isusovi učenici odemo u nekom drugom smeru. Vrlo je tužno kada imamo kršćanina, Isusovog učenika koji je uvek loše volje, koji je ljut, koji stalno „gunđa“ protiv svega i svačega. Jednostavno rečeno: situacija je vrlo ozbiljna, ako smo Isusovi učenici, a ne znamo ili smo zaboravili da se radujemo. Rekao bih da je to jedna od glavnih merila prema kojem možemo da procenimo kakav sam ja Isusov učenik! To je radost! Osećam li ja u svome srcu radost ili mi je SVEGA DOSTA? Ništa mi se ne da. Jednostavno mi je dobro u svojoj sobi, kući, a ostalo me i ne zanima previše. Ili me zanima samo ako se nekome događa nešto loše, onda je to zanimljivo za prepričavanje. Dragi župljani, današnja nedelja nas želi malo vratiti u realnost našeg života. Želi nas vratiti da pogledamo u svoje srce, svoje misli a onda možemo proceniti i kakva su naša dela. Gospodin želi radosnog kršćanina, a ne nekog tužnog i mrzovoljnog. Ovaj život je dar, poklon. Kako ću ga iskoristiti? Hoću li ga potrošiti na bavljenje tuđim životom ili svojim? Na kraju našeg života, ništa neće biti važno, samo ono DOBRO koje smo učinili. Zbog toga se trudimo svaki dan, koliko god možemo, da činimo dobro, da pomažemo jedni drugima, da se jedni drugima radujemo, a ne da kopamo jame i da čekamo kada će se nekome nešto loše dogoditi. Amen. 

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.